„Vidjet ćeš ti kad se udaš“ je fraza od koje se svaki put naježim, posebice sad kad znam da ću se za malo više od godinu dana stvarno udat. Zašto pojedini ljudi imaju potrebe druge plašiti, ni više ni manje nego – brakom?! Imam oko sebe xy žena koje se često žale na svoje muževe i svoj brak. Smetaju im određene stvari, a na upit jesu li se te stvari događale i prije vjenčanja, odgovara sa ‘jesu, ali mislila sam da će se u braku promijeniti’.

Možda ja jesam neka šupljoglava curica od 25 godina, ali ne razumijem zašto očekivati da će se netko promijeniti nakon tih par sati blagoslova, potpisa i partyja? Nekoliko dana nakon tog čina život se vraća u normalu i vi ste i dalje iste osobe kao i prije vjenčanja, samo sada (većinom) dijelite prezime i imate vjenčano prstenje na ruci.

Sigurna sam da će jednom moji i Mihini problemi biti veći od toga što meni smeta kad on ostavi otvorenu pastu za zube, a ja nakrcam robe na rubu kreveta dok ne krene padati sama od sebe jer su to, eto, jedine stvari koje si s vremena na vrijeme prigovorimo u ovih 5 godina jer se ne mijenjaju. Ali sigurna sam da će i nakon vjenčanja oprat suđe kad ja to ne budem mogla, da će napravit večeru da me iznenadi, da će oribat kupaonu jer su meni ruke u ranama do krvi, da će se on ustat i naložit usred noći jer je zima.

Sigurna sam i da ćemo šutjet cijeli dan jedno od drugoga jer ćemo jedno drugog zbog nečega beskrajno naživcirati, ali da navečer nećemo otići spavat bez da si kažemo laku noć, baš kao što to nijednom nismo napravili u ovih 5 godina. Poznajem također xy ljudi koji imaju divne brakove, koji prolaze kroz krize, kao što ih prolazi svatko od nas, što sam sa sobom, što sa svojim partnerom. Ti ljudi međusobno razgovaraju, ne očekuju promjenu preko noći i, što je najvažnije – svjesni su vrlina i mana svojih partnera od dana kada je ona početna zaljubljenost prerasla u ljubav i odlučili su zajedno kročiti životom uvažavajući mane jedni drugih i čineći jedno drugo boljima. Meni su takvi parovi inspiracija. Miho i ja svaki dan provodimo skupa. Skupa se budimo, skupa liježemo.

On i dalje često ostavi otvorenu tubu od paste, a ja i dalje nagomilavam robu dok ne shvatim i sama da bi bilo vrijeme prebaciti ju u ormar. Neke se stvari nikad neće promijeniti. Zato me ne plašite brakom jer jedva čekam naše vjenčanje na otvorenom, ples do jutra, lijepu vjenčanicu, suze radosnice i vraćanje u život nekoliko dana poslije s vrtuljcima na kojima će se izmijenjivati lijepe i malo manje lijepe stvari, ali će se vrtuljak vrtjeti i dalje ❤️