Odmalena sam sanjala o svadbi na otvorenom. Želje oko haljine, dekoracija i svega su se mijenjale s godinama, ali ambijent kao takav nije nikada. Posebno me razveselilo kad je Miho, i prije nego smo se zaručili, rekao da mu se to čini kao super ideja pa nam nije trebalo dugo da se oko toga složimo kada je prije gotovo dvije godine kleknuo na mostu između šarenih kućica na Buranu.  

Traženje sale/prostora, benda/DJ-a, fotografa, snimatelja, cvjećarne i osobe zadužene za slastice su svima prioritetne stavke kada organiziraju svadbu i ono se ne mijenja ovisno o tome imate li svadbu na otvorenom ili zatvorenom, pa ću u ovom blogu više pažnje posvetiti onome što je možda drugačije kada ćete plesati pod vedrim nebom, a potaknuto je hrpom pitanja s Instagrama.

Svadba pod vedrim nebom u Slavoniji je (ne)moguća

Kad smo u ožujku 2020. godine krenuli u dogovore s restoranima i traženje ponuda, većina je rekla da bi pristala samo ako se postavi šator. Iako se možda smatra svadbom na otvorenom, nama je stranica šatora slična zidu u sali pa to nije bilo ni blizu onoga što smo zaista htjeli. Usput, šatori su zaista jako skup sport. Potražili smo par ponuda čisto da vidimo o kojim se ciframa radi i stvarno je skupo.

Obišli smo nekoliko restorana u našem kraju i okolici, a najduže smo se zadržali s curama u restoranu Schön blick u Vetovu. S Anitom i Josipom, čiji je otac vlasnik restorana, godinama smo dobri i bez ustručavanja smo im predstavili ideju oko svadbe i odmah rekli da znamo da se tako što još nije održavalo, ali pomoći ćemo im koliko god budemo mogli i znali da skupa napravimo super stvar. Na početku su bile jako skeptične, ali su obećale razmisliti. Najveća stvar kod dogovora s restoranom je dogovor alternative u slučaju lošeg vremena. Budući da se prostor uglavnom dogovara prvi i to po godinu, dvije unaprijed, a vrijeme je nešto na što apsolutno ne možete utjecati, trebali biste na početku osigurati unutarnju alternativu. U našem slučaju bi to bio restoran u koji stane planirani broj gostiju, ali to znači da ne mogu dogovoriti eventualno još jednu svadbu koja bi se mogla održati dok je naša vani. Iako nismo baš bili entuzijastični kad smo putovali doma s dogovora, nakon tri dana su nas razveselile s rečenicom: „Ajde, idemo to napravit, što ćemo s vama“. Mi smo prvi koji smo imali svadbu na otvorenom toga tipa u požeškom kraju i samim time je svima koji su sudjelovali u organizaciji to bio jako veliki izazov.

Vrijeme – kako ne poludjeti razmišljajući o najcrnjim scenarijima

Na gotovo sve možete utjecati do samog dana svadbe, osim na vrijeme, a oko toga je bilo najviše pitanja na Instagramu. Upravo je ono to zbog kojeg najviše ljudi na samom početku odustane od ideje vanjske svadbe i sve smjesti u salu. Ja sam osoba koja apsolutno sve pretjerano analizira i koja od svega može napraviti potencijalni problem, ali sam po pitanju organizacije svadbe od početka bila zaista dosta skulirana. Odmah sam si u glavi postavila činjenicu da su šanse za dobro vrijeme taj dan 50:50 i zapravo sam se duže od godinu dana u sebi jako veselila scenariju plesanja vani, ali sam isti taj scenarij ublažavala s ulaskom u salu i žaruljama koje će, umjesto za drvene stupove, visjeti sa stropa.

Dan prije svadbe, dok smo se pripremali za odlazak na ispovijed, nebo se zacrnilo i bili smo svjesni da će pasti led. Prethodnih dana najavljivalo se nevrijeme, ali ništa što bi bilo jako zabrinjavajuće. Međutim, bilo je. Snažno nevrijeme popraćeno jakom tučom ostavilo je traga na području Požege i nekoliko okolnih mjesta toliko da su još uvijek vidljivi. Nekoliko dana nakon, proglašena je prirodna nepogoda. Mislili smo da ćemo večer prije svatova provesti s najmilijima uz koju čašicu gin tonika, da ćemo ponoviti prvi ples i otići ranije na spavanje, no umjesto toga smo svi s lopatama izbacivali vodu s mjesta gdje sutradan trebaju stajati stolovi i stolice, motorkama su se sjekla raspuknuta drva, grabljama se micao led koji je bio veličine oraha. I to velikog oraha. Tridesetak ljudi je ostavilo svoje uništene kuće, automobile i poslovne prostore kako bi spasilo što se spasiti da. Zaista se spasilo. Od 350 ranije postavljenih žarulja, led je stukao 345. Organizirao se dovoz i postavljanje novih žarulja, počistilo se sve što se moglo, postavio se drveni pod i jedino nam je preostalo da, kad smo ispratili sve vjerne pomagače, probamo otplesati prvi ples na postavljenom plesnom podiju. Budući da nije bilo struje, kum je na svom divnom starom Mercedesu upalio duga svjetla i parkirao auto tako da gleda na plesni podij. Par puta smo isprobali prvi ples, baš kao iz nekog filma, oprostili se s kumom i na kraju večeri bili zahvalni što svadbu nismo imali taj dan.

Komarci i muhe – ne lete, ne lete, ne lete svud oko nas

Schön blick u sklopu restorana ima tri velika ribnjaka. Bojali smo se muha i komaraca, ali nije ih bilo. Ne znamo je li tome kumovao i led koji se prethodno dogodio, no sigurna sam da je pomoglo to što smo kupili svijeće koje mirisom tjeraju komarce te spirale protiv komaraca. Budući da je cijelo vjenčanje bilo u boho stilu te su prevladavale narančasta, bež i bijela boja, u Offertissimi sam za svaki stol kupila po dvije svijeće u terakota svijećnjaku. Super su se uklopili u temu, a miris citrusa nije odbojan. Spirale je ekipa iz restorana postavila po podu na mjestima gdje se nije prolazilo pa je sigurno i to imalo utjecaja. Da nisam pronašla te svijeće, sigurno bih negdje prije prvih stolova postavila kutijicu s nekoliko sprejeva protiv komaraca uz neku prigodnu porukicu, nešto slično ovome.

Hladne večeri i (ne)primjerena obuća

Nekoliko ljudi me pitalo jesu li se gosti smrzli. Sigurna sam da je riječ „smrznuti se“ za vjenčanje krajem lipnja možda malo preteška riječ, ali da noć bude nešto manje ugodna nego dan – sigurno bude. Ono što je također činjenica je da svi uzvanici znaju da idu na svadbu koja je na otvorenom pa si uglavnom i ponesu nešto za obući. Većini naših gostiju bi dobro došla dodatna odjeća, ali ne jer im je bilo hladno nego jer su bili toliko mokri da nešto suho ne bi bilo na odmet. Ekipa iz Saxa je dobrim dijelom zaslužna za to. 🙂 Ako ipak želite dodatno pobrinuti o tome da se baš nitko ne smrzne, možete kupiti par dekica i staviti ih negdje sa strane pa se gosti slobodno mogu poslužiti. Ovo je primjer kako ih možete složiti i što možete napisati.

Slična pitanja su bila i oko obuće, oko koje je bilo i dosta polemike kada smo počeli pričati o svadbi na otvorenom. Plesni podij je bio drveni, a stolovi, stolice, švedski stol i svi dodatni sadržaji su bili na travi. Pri zvanju smo to svima napomenuli i svi su prilagodili obuću, odnosno gotovo sve žene su si ponijele ravne cipele. Mala napomena je da imamo prijateljicu koja obožava štikle s tankom petom i koja je do 4 ujutro plesala u takvim štiklama bez problema. Where there’s a will, there’s a way reklo bi se 🙂 U slučaju da mislite da će netko zaboraviti ravnu obuću, možete kupiti par japanki i također ih staviti u neku kutijicu na vidljivom mjestu uz simpa poruku. Ja sam si spremila ovaj slatki primjer s Pinteresta.

Dodatne stvari koje treba nabaviti za vanjsku svadbu

S restoranom smo odmah dogovorili da ćemo mi pomoći fizički što god bude trebalo budući da im je bilo prvi put da tako nešto rade, a mi smo jako željeli da sve bude onako kako smo zamišljali. Sami smo zabili stupove i stavljali sajle na koje se fiksirala rasvjeta. Drveni podij i pozornica su također bile stavke koje smo mi organizirali. Razglas je riješio band, s tim ništa nismo imali.

Najbolje je odmah na početku definirati s restoranom što točno želite, što je potrebno dodatno napraviti i osigurati da sve tako i bude.

Razlika u cijeni vanjske i unutarnje svadbe – ima li je?

Na ovo pitanje ne znam odgovor budući da smo organizirali samo vanjsku svadbu. Svakako smo imali troškova koje ne bismo imali da smo se odlučili na svadbu u sali (plesni podij, pozornica, stupovi i sajle). Rasvjetu smo otpočetka htjeli u obliku žarulja i to baš onih koje smo vidjeli kod Leon produkcije. I da smo bili unutra, potrošili bismo približan iznos za rasvjetu sličnu toj. Ono na što nismo potrošili ništa, a većina ljudi potroši su lightshow, niski dim, prskalice za prvi ples – nismo fanovi jednostavno. Tijekom prvog plesa su roditelji, kumovi, braća i šogorice stali bliže na plesni podij i zapalili prskalice.

Generalno, svi imamo drugačije preference i mi smo, primjerice, bili spremni izdvojiti veći iznos baš za rasvjetu kakvu smo otpočetka htjeli, dok bi možda netko drugi taj iznos preusmjerio na niski dim, photo wall, bar s cugom ili fontane od čokolade.

Obzirom na moj OCD oko dosta stvari, odmah na početku sam si napravila excel tablicu i u njoj radila troškovnik. Imala sam i planer za vjenčanje, no u excelu mi je bilo sve puno preglednije. Upisivala sam sve – od flomastera iz Tedija, preko narudžbe cvijeća, pologa za pozornicu, do cijene hrane i pića po osobi. Na taj smo način imali koliko-toliko stalnu kontrolu nad troškovima, ali i pregled pologa i iznosa koji je potrebno platiti naknadno.

Treba svakako uzeti u obzir da ako imate svadbu na mjestu koje redovno organizira svečanosti na otvorenom, zasigurno će već biti osiguran plesni podij, pozornica i slične stvari. Ono što također nismo imali, a itekako uzme jedan dio budžeta je photo wall. Odlučili smo da nam neće trebati jer smo znali da imamo fotografa koji će napraviti najbolje spontane fotke ikad, a ako bude vani, da ćemo imati kulisu koju nijedan „zid“ ne može nadmašiti. Na kraju je tako i bilo – najviše su se svi fotkali iza mladenačkog stola, gdje su s drveća visile staklenke sa zapaljenim svijećama unutra, a za sve ostalo pobrinuo se Ivan iz Ripić weddings-a.

Canva – najbolji online prijatelj za one koji imaju volje izrađivati nešto sami

Sigurna sam da smo jedan dio uštedjeli i samostalnom izradom dosta toga – ne jer smo na tom inzistirali zbog troškova, nego zato što mi je bilo suludo nekome plaćati izradu nečega što znam i sama i za što imam volje i želje.

Pozivnice sam izradila u Canvi tako da smo platili samo njihov print na malo debljem papiru. Canva je besplatna online platforma za izradu mnoštvo različitih vizuala. Imali smo jedan stol na koji smo postavili dva Polaroid fotoaparata, filmove za njih te knjigu s personaliziranim koricama, kemijske olovke, ljepila i upute za korištenje. Gosti su se sami fotkali kad i kako su htjeli, nakon čega su fotke zalijepili u knjigu i napisali svoje želje, pa imamo odličan album s mnoštvom divnih poruka i različitih rukopisa. Fotoaparate možete kupiti online. Ja sam imala sreću što ga dvije sestrične imaju pa su nam ih posudile, a papiriće za njih smo nabavili preko Amazona.

Sve upute sam također izradila u Canvi i stavila u drvene okvire koje sam imala doma. Brojeve stolova, kartice s popisom gostiju sam također izradila sama, a moja najdraža čarobnica, cvjećarka Lorena, ih je postavila kada je slagala svo cvijeće. Još jedna ideja, koja se učinila kao pun pogodak, bio je kutak za mini goste – stol za bojanje. Na internetu imate puno stranica gdje možete skinuti bojanke, poput ove gdje ima super Disney junaka. Isprintate dosta različitih motiva (ovisno o broju najmanjih uzvanika), kupite flomastere i odvojite jedan manji stol sa strane za njih i to je to – djeca ne zapinju odraslima pod noge na plesnom podiju, a roditeljima su na oku. Nemam svoju fotku, ali ovo vam može biti primjer. Ja sam u okvir stavila natpis “Stol samo za malu djecu… jer odrasli su dosadni!”, jednu drvenu manju kutiju sam napunila flomasterima i sve stavila na mali stolić sa strane. U restoranu će možda imati neki manji stol. Mi smo se poslužili s Lack stolićem iz Ikee koji smo imali doma. Košta svega 45 kn pa nam nije bilo žao ni ako malcima ode malo preko crte.

• 

• 

U Canvi sam izradila i privjesnice za zahvalnice. Ukoliko biste gostima poklonili nešto što je već brendirano, ono kako to možete personalizirati je upravo s privjesnicom. Moja vrijedna ekipa pomogla mi ih je zavezati na naše ginove. Kakve god zahvalnice imate, uvijek im možete dodati neki svoj touch, meni je ovo primjerice divno. Pretpostavljam da su unutra neki bomboni. Nešto slatko sigurno je.

Dodatna ideja za ljetno vjenčanje

Postoji nešto što je dobro došlo svim gostima, a to su diy lepeze. Ideju sam vidjela kod divne kreativke Matije, koja se krije iza Instagram profila Lulu Art. Jako ih je jednostavno za napraviti. Sve što vam treba su papirnati tanjurići, štapići za ražnjiće, ljepilo, ponovno Canva, printer i ekipa koja ima živaca za lijepljenje. Iako u natpisu stoji “šminka”, lepeze su pomogle i mnogim muškarcima. 🙂

To je zasad sve, opisano nakon pitanja koja sam dobila na Instagramu. Ukoliko bude još pitanja, neka ovo bude part 1, a lako ćemo ih napisati još. 🙂 Kao jednu od najvažnijih stvari bih vam svakako savjetovala da organizaciju svadbe shvatite kao slagalicu tijekom koje treba uživati, a ne dobiti čir na želucu. Podijelite sve svoje ideje s ljudima koji vas razumiju i koji će vam pomoći, posebice kada imate jaku želju napraviti nešto drugačije i nešto u što možda većina ne vjeruje. Budite ustrajni u onome što naumite. Na kraju se isplati, vjerujte mi.

Savjet koji će vam možda spasiti živce na samom početku organizacije: Organizirate svoju svadbu, a ne svadbu prema željama uzvanika. Većina njih je imala ili će imati priliku organizirati svoju. Doduše, znate i sami da ako netko želi naći zamjerku – naći će ju koliko god se vi trudili udovoljiti svima. Sretni će biti svi oni koji vas vide sretne. Barem bi tako trebalo biti.

I opusti se taj dan jer sve što je dotad napravljeno, napravljeno je. Uživaj jer (pre)brzo prođe!

Na kraju ti ostavljam link na video s naše svadbe koji je izradio genijalni Matej iz Studio 55 by Čehovski. Možda ti još nešto posluži za inspiraciju.