Miho i ja zaručili smo se prije gotovo dva mjeseca u Italiji. Bilo je to dvodnevno putovanje, o koroni se znalo da postoji, ali da se događa tamo nekom drugom. U nedjelju, kad smo se vraćali doma, Venecijom je zavladala panika, pričalo se o prekidu karnevala i odjednom je korona postala stvarna i problem svih nas.

Po povratku smo proveli neko vrijeme u samoizolaciji. Radili smo od doma, ali smo počeli i s planiranjem svadbe kako bismo što prije rezervirali one najvažnije stvari. Nakon što smo napravili popis, dogovorili salu, band, fotografe, snimatelje i cvijeće, počela sam pretraživati na koje su sve načine cure pitale svoje prijateljice da im budu vjenčane kume.

Pronašla sam razne okvire s raznim natpisima, čokoladice, gift boxove i još nekolicinu stvari, ali nije mi to bilo – to, a onda sam se sjetila svojih kutija i svog dnevnika.

Pisala sam dnevnik 9 godina, a od 5. razreda sam skupljala uspomene. Našla su se tu pisma prijateljstva koje smo pisale tada tri najbolje prijateljice i ja, šećeri iz kafića koje sam prvi put s nekim posjetila, salvete što dobijete ispod šalice kave, ulaznice iz kina, s koncerata, brošure s evenata. Najviše zajedničkih imam s Mihom i s njom – s njom koja je slušala sva moja ljubavna jadikovanja još odmalena, koja je bila moj modni stilist, s kojom sam u gradu smjela ostajati duže, s kojom sam bez problema nakon 12 tekila mogla još pojesti pahuljice s mlijekom i pričat do zore.

S njom sam prvi put spavala na terasi gledajući kako padaju suze sv. Lovre. Ona mi je prvi put počupala obrve. Bila mi je prva cimerica na faksu. Naučila me kuhati jednostavna jela i pokazala kako obračunavamo struju. Jednom smo u sobi vidjele žohara i premjestile smo madrace u boravak i spavale tamo, ne razmišljajući kako ispod vrata od sobe ima još dosta mjesta. Kad bih imala napade panike, a ona je bila prisutna, grlila bi me i pričala o nekoj sasvim desetoj stvari kako bi mi pažnju preusmjerila na nešto drugo.

Mogu nabrajati do sutra. Takve uspomene nisam mogla sačuvati u nijednoj kutiji, ali mnoštvo njih jesam. Mislila sam da ih neće biti puno, a onda se popunila skoro cijela bilježnica. Odmalena znam da će ona biti moja vjenčana kuma i maštale smo o našim vjenčanjima puno prije nego su se pravi dečki pojavili. Kad me Miho zaručio, nazvali smo ju video pozivom, a kad je vidjela prsten, doslovno je počela vrištat. Znala je da će biti kuma kad za to dođe vrijeme, ali sam svejedno htjela to obilježiti na neki poseban način.

U ovo nedoba u kojem se trenutno nalazimo, super je stvar što smo u istom selu i možemo se vidjeti s vremena na vrijeme budući da nikog drugog ne viđamo. Izvadila sam svih šest kutija s uspomenama koje sam imala, nekoliko dana ih razvrstavala, naručila divnu bilježnicu iz Ethno Croatia i kronološki poredala sve zajedničke uspomene koje sam našla.

Trebale smo otići na večeru, ali restorani ne rade.

Trebale smo nakon toga otići u kafić u kojemu sam konobarila dva ljeta i napiti se gin tonica na slamku, ali kafići ne rade.

Trebale smo i u Ivančicu, slastičarnu u Požegi koja ima najfiniji tiramisu na kugli zemaljskoj, ali Ivančica ne radi.

Trebala je dobiti divan buket od naše drage Lorene iz Cvjetne galerije , ali nije vrijeme za naručivanje cvijeća.

Trebale smo se lijepo obući, našminkati i friško oprati kosu, ali vrijeme je takvo da smo uglavnom u starim trenirkama, majicama i zavezane kose s izrastom od pola metra.

Budući da sve što sam imala u planu nisam mogla ostvariti, a već sam postala nestrpljiva jer je bilježnica bila spremna, išla sam se snaći s onim što sam imala.

Mihini imaju voćnjak udaljen par minuta hoda od kuće. Pun je trešanja čije su krošnje sad prekrasne.

Kupila sam čokolade, čipsa, tonica, limete i gin. Od svih koji su bili u ponudi, kupila sam onaj najjeftiniji sa žutom etiketom. Na gin smo se navukle upravo s tim najjeftinijim, a nama finim iz Lidla pa je to bio jedini mogući izbor za ovakvu ‘prigodu’.

Iz kuće iz koje su moji preselili u Njemačku prije dvije godine uzela sam dvije lijepe vaze. Miho mi je pomogao u realizaciji – odnijeli smo drveni stolić u voćnjak, nabrali grančica i cvijeća koje se našlo u okruženju i htjeli smo dekorirati stolić najbolje što smo mogli, ali je vjetar toliko puhao da je odnio sve što smo na njega poslagali. Ostavili smo dobar dio stvari u košarici, a bilježnicu, čaše i tanjurić s čokoladicama je čekao.

Barbari sam prije toga najavila da bi trebale otići prošetat jer moram s njom podijeliti nešto što me već duže vrijeme pati. Kad malo bolje sagledamo, nisam puno ni slagala. Došla je u tajicama i sportskoj majici, nenašminkana, a takvu sam ju i ja dočekala. Skuhala sam nam kavu u termosice i odvezle smo se do voćnjaka.

Odmah je skužila o čemu se radi. Listala je bilježnicu gotovo sat vremena, uz kratak prekid nakon svake stranice jer smo se smijale gdje smo sve bile i što smo sve radile.

U bilježnici su bile neke od stranica iz mog dnevnika, ulaznice s koncerata od 2011. pa nadalje, narukvice s koncerta, račun kad je sa mnom išla kupovati prvi čipkasti body, ulaznice sa svih filmova iz Cinestara, njena čestitka koju mi je pisala kad mi je bila krizmena kuma, čestitka koja me dočekala kad sam napisala prvu kolumnu i još mnoštvo tako lijepih uspomena.

Na jednoj od posljednjih stranica ju se pitalo želi li biti moja vjenčana kuma. Rasplakala se i zagrlila me, a ona je osoba koja stvarno jaaako rijetko plače. Kako bih ju odmah oraspoložila, na idućim stranicama nalazile su se kladionice.

Moj je otac ovisnik o kocki i sama riječ ‘kladionica’ u meni stvara jezu, ali bila je ovo drugačija vrsta, smiješna verzija i jedina kladionica na koju bih pristala. Inzistirala sam na predviđanjima poput hoće li 26.6.2021. padati kiša, kakve ćemo imati haljine, tko će se prvi napiti na djevojačkoj, hoćemo nabaviti T1 i hoće male sarmice biti fine. 

Sigurna sam da mi reakcije koje sam dobila nijedan kupljeni poklon ne bi mogao dati. Nas smo dvije odmalena zajedno, sestrične smo i stvarno se poznajemo u dušu. Vjerujem da ne postoji nijedan ‘loš’ način kako biste nekoga pitali da vam bude vjenčana kuma, ali evo, možda ovaj moj način nekome od vas pomogne.

A mene će jednom podsjetiti na ova čudna, a opet divna vremena.

Na mom Instagram profilu pogledajte više fotki.
Čuvajte se!