Očekivala sam da ću prvi blog post napisat za Valentinovo – nisam. Onda sam mislila da ću tjedan kasnije, ali sam otišla u Njemačku bez svog laptopa na kojemu su mi bile fotke. Dva tjedna poslije sam se vratila na posao i imala toliko stvari za obavljat nakon posla da nisam stigla disat. Prošli tjedan sam došla u Zagreb na alergološka testiranja i mislila da ću jedno popodne tekst isut ko iz rukava, al sve što se isulo, odnosno osulo su moje lice, vrat i ruke.

Imala sam u planu blogove objavljivati četvrtkom. Danas je utorak, a kod mene često ništa ne ide po planu, pa tako ni ovo. Mislila sam krenuti s temom o ljubavi, o svom dečku i o zdravim vezama, al krenut ću s čestitkom majkama.

Sretan Dan očeva svim onim majkama koje su zadnji sitniš iz novčanika dijelili na pola i dale djeci za užinu.

Svim onim majkama koje su nekako izmislile meso za ručak.

Svim onim majkama koje su na poslu jele parizer kako bi kod kuće ostalo što više hrane djeci.

Svim onim majkama koje su plaćale račune za vodu, struju i grijanje.

Svim onim majkama koje su brinule za toplu odjeću i obuću.

Svim onim majkama koje su išle na informacije, roditeljske sastanke, utakmice djece.

Svim onim majkama koje su čepile uši djeci kad se on s nekim drugim svađao.

Svim onim majkama koje su primale telefonske prijetnje, a nakon što poklope slušalicu, ugrizu se za usnu, pogledaju te i kažu da je netko pogriješio broj.

Svim onim majkama koje su slale djecu na svaku ekskurziju iako djeca još uvijek ne razumiju odakle.

Svim onim majkama kojima se na priču o kocki, alkoholu ili drogama prevrti utroba.

Svim onim majkama koje su noćima razmišljale odakle da skupe za djetetov prvi bicikli kojemu se raduje već nekoliko mjeseci.

Svim onim majkama koje su se godinama zavaravale da će biti bolje.

Svim onim majkama koje su željele da dijete ima majku i oca. A dobilo je majku i nekog x čovjeka kojeg nije briga.

Svim onim majkama koje su trpjele uvrede.

Svim onim majkama koje su trpjele udarce.

Svim onim majkama koje su trpjele šefove uvrede samo kako bi sačuvale posao i jadni minimalac za koji rade.

Svim onim majkama koje su noćima plakale i razmišljale kako se maknuti.

Svim onim majkama koje su godinama djeci pričale da su se udarile u kvaku ili da su pale sa stepenica.

Svim onim majkama koje su se usudile maknut od budala kako bi zaštitile svoju djecu, pa onda i sebe.

Svaki posao odozgora može se podijeliti ako ti je druga polovica normalna.

Ako nije, ideš težim putem, ali ispravnijim.

Moj tata ne zna da sam prije nekoliko godina bila sigurna da bi ga svaki dan netko mogao obavijestit da mu je kćer umrla. Tad još nisam znala da se od napada panike ne umire.

Moj tata ne zna da sam trenutno na testiranjima koja su od mog lica, vrata i ruku napravila žarišne točke zbog kojih noćima ne spavam.

Moj tata ne zna da studiram i radim nekoliko poslova.

Moj tata ne zna za nijedan moj uspjeh u zadnjih  10 godina. A bilo ih je.

Moj tata ne zna da ću za koji mjesec izaći s fakulteta i da me već počinje biti strah da neću moći naći posao.

Moj tata ne zna za moje planove o vjenčanju, djeci i o tome kako bih u jednom trenutku voljela raditi u super marketinškoj agenciji, u drugom trenutku baviti se seoskim turizmom, u trećem organizacijom vjenčanja, a u četvrtom izradom personaliziranih čestitki.

Moj tata ne zna da već tri godine maštam o otvaranju svog bloga.

Moj tata ne zna koliko sam se puta selila, jesam imala svaki mjesec za stan i režije.

Moj tata ne zna koliko volim svog dečka.

Ali zna kako funkcionira poker aparat i kad se otvaraju kladionice i kasina.

I zna nazvat jednom u dva mjeseca i pitat šta ima, a ja bih mu mogla 5 dana pričati što se dogodilo otkad nije zvao, a iz mene izađe samo to da nema ništa posebno i da je sve ok.

Još uvijek se nadam da će se promijenit. Ne zbog mene, ne zbog mog brata, ne zbog mame, nego zbog sebe.

Imam mamu koja zna sve gore navedeno, iako je on prije 24 godine obećao da će dijeliti poslove.  

Sretan Dan očeva još jednom svim majkama, ali i svim očevima koji to zaista jesu, nadam se da vas ima puno!